Naše nasleđe nije samo naše, ono pripada svetu jer predstavlja kosmopolitizam u svom najlepšem obliku, kao što su i ljudi sa ovih prostora, pre svega građani sveta ….
Naša Fruška gora je najstariji nacionalni park u Srbiji i najbolji simbol tog kosmopolitizma, sa vidljivim antičkim i srednjevekovnim tekovinama, sa nje polazimo i na nju se stalno vraćamo. Dugo zlostavljana, kopana i rovana, bušena, sečena oko ušiju i preko nosa, bombardovana i uništavana, Fruška gora ipak predstavlja najstariji spomenik prirode neprevaziđene lepote i ponosa koji odoleva svakoj najezdi i opasnosti.
Ovim prostorima prohujali su narodi i vojske koji su tu, u našim genima ostavili zapise o svojim iskustvima, kulturi i tradiciji. U našoj krvi je krv ratnika i pesnika, ljubavnika i učenjaka, nomada i ratara, velikih putnika, kraljeva i sluškinja, vitezova i revolucionara, mislioca i glumaca, obožavaoca prirode i božanske kreacije.
Iscrtani na tabli kreacije mešanjem naroda i kultura u jednom od najlepših delova sveta, na brdovitom i šumovitom Balkanu, zaboravili smo da smo jedno sa Prirodom, otuđili smo se od nje. Da bismo uspeli da oživimo duh i unapredimo materiju, moramo osvestiti svoje izgubljene moći i vratiti Prirodi s poštovanjem zahvalnost za ljubav kojom nas hrani i održava putem kreativnosti, plodnosti i stvaranja …
Nemamo alternativu, jer planeta umire pred našim očima, a mi smo poslednja generacija koja ima moć da to spreči.